Bakar

Svojstva, rasprostranjenost u prirodi i pojava

Elementarni bakar je metal sjajne svijetle crvenkaste specifične boje, kubične plošno centrirane kristalne rešetke. Nije polimorfan. U čistom stanju relativno je mekan, ali vrlo žilav i rastezljiv /savitljiv/. Lako se kuje, valja (na hladno i vruće) i izvlači u vrlo tanke žice. Može se meko i tvrdo lemiti i zavarivati. Otporan je na koroziju.

U prirodi se nalazi u malim količinama samorodan, kao smjesa dvaju stabilnih izotopa, 63Cu i 65Cu.
Najčešće rude bakra su: halkopirit (CuFeS2), halkozin (Cu2S) i kuprit (Cu2O).

Na Zemljinoj površini se najčešće pojavljuje kao plavi azurit, zeleni malahit ili kao crvena stijena.
Bakar je relativno postojan na zraku, a izlaganjem utjecaju atmosferilija dobiva zeleno-bijelu patinu (malahit) koja ga štiti od daljnje oksidacije.

Ubrajamo ga u metale koji su čovjeku poznati još od davnine. Razvojem novih tehnologija, potrebe za bakrom i danas rastu.

Zahvaljujući svojim svojstvima, bakar po raznovrsnosti uporabe zauzima jedno od pravih mjesta u nizu tehničkih metala. Zbog svojih izuzetnih mehaničkih svojstava, u metalurgiji ima veliku primjenu kao legirajući metal.

U građevinarstvu se i danas bakar i njegove legure rabe za izradu velikih pokrova koji zbog svojstava bakrene patine, imaju veliku trajnost i specifičan izgled (dekorativna svrha).
Najznačajnija uporaba bakra temelji se na njegovoj izvanrednoj električnoj vodljivosti i zato ima vrlo široku primjenu u elektrotehnici (elektronici). Poslije srebra najbolji je vodič elektriciteta, stoga se više od 50% današnjeg proizvedenog bakra upotrebljava u industriji kabela.

Osim što ima naročito veliku električnu provodnost (i kao krutina i kao taljevina), visoka toplinska provodnost osigurava mu široku primjenu i u izradi izmjenjivača topline (grijača, uparivača, cijevi za vodu i plin, kotlova u prehrambenoj industriji i hladnjaka).

Na bakrenim predmetima tijekom vremena nastaje poznata patina, koja predstavlja zaštitni površinski sloj plavozelenog bazičnog bakrova(II) karbonata, Cu2(OH)2CO3. Patina se često i umjetno stvara na raznim predmetima, primjerice bakrenim krovovima i skulpturama, zbog zaštite od utjecaja atmosfere. Može biti i drukčijeg kemijskog sastava (hidroksisulfat, hidroksiklorid), ovisno o čistoćama u atmosferi.